Uređaji za mjerenje emisija mogu se grubo podijeliti na mobilne uređaje za servisna i kampanjska mjerenja te stacionarne sustave za kontinuirano praćenje emisija. Uz to dolaze sonde, jedinice za kondicioniranje plina i pribor koji upotpunjuju mjerni sustav. Prava kombinacija kategorije uređaja i opreme određuje hoće li se mjerni zadaci u svakodnevnoj upotrebi rješavati učinkovito, sukladno normama i ekonomično.
Mobilni uređaji za mjerenje emisija namijenjeni su fleksibilnoj upotrebi na različitim mjernim mjestima. Kombiniraju senzoriku, kondicioniranje i evaluaciju u jednom prijenosnom uređaju i koriste ih uglavnom servisni tehničari, timovi za puštanje u rad i pružatelji usluga mjerenja.
Tipični zadaci su:
podešavanje i optimizacija kotlovskih i gorilnih postrojenja,
ponavljajuće provjere za kontrolu graničnih vrijednosti,
kampanjska mjerenja na različitim lokacijama postrojenja,
usporedna mjerenja pri promjeni goriva ili preinakama postrojenja.
Mobilni uređaji često kombiniraju elektrokemijske senzore za O2, CO, NO, NO2, SO2 s kompaktnim NDIR mjernim ćelijama za CO2 ili druge komponente. Brzo su spremni za upotrebu, imaju integrirane funkcije protokoliranja i omogućuju strukturirano dokumentiranje mjernih nizova. Korisnici se često pitaju: koja je razlika između mobilnih i stacionarnih uređaja za mjerenje emisija? Mobilni sustavi su idealni kada je potrebno provjeriti nekoliko postrojenja u jednom ciklusu održavanja ili kada su mjerni zadaci vremenski ograničeni.
Servisni tehničar provjerava nekoliko kotlova na plin i ulje u sklopu servisnog termina. Mobilnim uređajem za mjerenje emisija bilježi vrijednosti O2, CO i NOx na svakom kotlu, dokumentira rezultate u izvješću o pregledu i po potrebi prilagođava postavke gorilnika radi optimizacije učinkovitosti i usklađenosti s graničnim vrijednostima.
Uz sam analizator, sonde, kondicioniranje plina i pribor igraju središnju ulogu u kvaliteti mjerenja. Osiguravaju da mjerni plin dospije do analizatora u reproducibilnim uvjetima te da su senzori zaštićeni od onečišćenja, kondenzacije i korozije.
Važne komponente su:
grijane sonde za uzorkovanje u različitim duljinama i materijalnim izvedbama,
grijane cijevne vodove za različita temperaturna područja,
predfilteri i fini filteri za odvajanje prašine,
hladnjaci plina, odvajači kondenzata i moduli za sušenje,
obilazni i referentni plinovodi za provjere nule i raspona.
Odabir odgovarajućih komponenti ovisi o temperaturi dimnih plinova, sadržaju prašine, vlažnosti i agresivnim sastojcima u dimnim plinovima. U primjenama s visokim opterećenjem prašinom ili SO2 potrebni su posebno robusni materijali i promišljeni koncepti održavanja kako bi se maksimiziralo radno vrijeme i minimizirali zastoji.
Odabir odgovarajućeg uređaja za mjerenje emisija uvijek počinje jasnom definicijom mjernog zadatka. Sljedeća pitanja pomažu pri orijentaciji:
Radi li se o jednokratnim, ponavljajućim ili kontinuiranim mjerenjima?
Koje komponente treba mjeriti (npr. O2, CO, CO2, NOx, SO2, prašina)?
Koji mjerni rasponi i točnosti su potrebni?
Pod kojim rubnim uvjetima se mjeri (temperatura dimnih plinova, prašina, vlažnost)?
Koje obveze dokumentiranja i izvješćivanja postoje?
Za ponavljajuća servisna mjerenja na nekoliko malih i srednje velikih postrojenja, mobilni uređaj za mjerenje emisija obično je najisplativije rješenje. Za velika postrojenja za izgaranje ili spalionice otpada s strogim obvezama izvješćivanja, stacionarni sustavi s automatskim praćenjem i arhiviranjem podataka su nezamjenjivi. U mnogim slučajevima mobilna i stacionarna tehnologija se nadopunjuju: mobilni uređaji tada služe za provjere vjerodostojnosti ili za dodatne provjere na mjestima koja nisu trajno praćena.
Radujemo se što vam možemo pomoći s našom stručnošću i individualnim rješenjima.